Ko vam vaspitava decu

Da li vam je dete nekada iz vrtića došlo uplakano, a da ne želi da vam kaže zašto plače, ili je možda zbog nečega tužno i uznemireno…? Šta to toliko može da muči male ljude?

Mnogi roditelji rade i svoju decu odvode u vrtić dok su na poslu. Vrtići deci obezbeđuju boravak, hranu i druženje dok im roditelji nisu kod kuće. Pored ovoga, deca u vrtiću uče kako  se treba ponašati, deliti sa drugima, prve boje i brojeve. Za sve to su zaduženi njihovi vaspitači, koji ih tome treba naučiti, ali koji, pre svega, treba brinuti o njihovoj bezbednosti i potrebama, dok roditelji nisu sa njima.

U gradskim vrtićima grupe su velike i zahtevaju po više vaspitača, dok je u selima to drugačije. U jednom selu, u opštini Kragujevac, falio je vaspitač. Vaspitačica, koja je tu radila,  odselila se i to mesto bilo je upražnjeno. Otvoren je konkurs, ali niko se nije javljao. Iz grada u selo dolazila je samo vaspitačica koja je bila trenutno na zameni, ali ni ona nije želela tu da ostane da radi. Za taj konkurs  znali su svi meštani tog sela.

Jedna porodica, koja ima veliko imanje, imala je sve fakultetski obrazovane članove porodice. Neko je bio pravnik, neko ekonomista, glumac… po potrebi. Svi su se čudili kako su oni zaposleni na tako visokim pozicijama… završavali su fakultete noću, pošto ih danju tamo niko nikada nije video. Pošto se najmlađi sin D.T. oženio, a njegova supruga M.T. nije završila fakultet,  ona “nije bila njegov nivo”. Pošto se otvorilo radno mesto , otvorila se prilika da i nova snaja bude visoko obrazovana i da dobije siguran posao. Suprug joj je, naravno, kao i sebi, kupio diplomu i ona je bila spremna za prvi posao nakon “teško”, da ne kažem skupo, stečene diplome. Za to, naravno, niko nije znao.

Otišli su u vrtić da predaju papire, međutim, tu ih dočekuje iznenađenje. Svi su govorili da se niko ne javlja na objavljen konkurs… ali to baš i nije bila prava istina. Direktor vrtića Z.S.  uzeo je dokumentaciju koju je M.T. donela i nije je ni pogledao. Ponudio ih je kafom i rekao da to radno mesto košta 2000 evra. D.T. je pitao kako je moguće da traži novac za radno mesto na kom niko ne želi da radi. Z.S. mu je odgovorio da selo priča ono što on želi.

D.T. voli novac, ali to ga nije sprečilo da da mito i tako supruzi obezbedi posao. Doneo je novac i M.T. je nakon dva dana krenula sa radom. Ona, naravno, o tom poslu nije znala ništa. Stvarala je razne probleme, ali oni su bili po pravilu rešivi. Uvek ima onih koji imaju novca, a i onih kojima je on potreban, tako da se kompromisi lako prave. Deca su iz vrtića dolazila mokra, uplakana i više nisu želela da idu u vrtić. Kad god bi se roditelji pobunili, direktor je zataškao to i vaspitačicu niko nije dirao. Roditelji su ispisivali decu iz vrtića i vodili ih u gradska obdaništa. Tako je u vrtiću ostalo samo dvoje dece i vrtić se ugasio.

 

Na šta god da posumnjate, odmah prijavite policiji ili tužilaštvu. Nekada su najlošiji oni koji bi trebalo da budu najpošteniji. Bezbednost i vaspitanje vaše dece ne sme biti ugroženo zbog nečije bahatosti, zato se obratite na pravu adresu. Pišite na naš mejl, mi ćemo vam pomoći.

 

A.N.