Mito ne primamo! Bolnica bez korupcije! Darujemo srcem!

Mito ne primamo! Bolnica bez korupcije! Darujemo srcem!

Svi često viđamo ove natpise po bolnicama. Posteri su svuda po hodnicima, a po tim istim hodnicima i iz tog istog srca lekari traže baš to što “ne primaju”.

Pacijent S.R.  otišao je sa jakim bolovima u kruševačku bolnicu na pregled. Tamo su ga zadržali i rekli mu da ne znaju šta je tačno u pitanju, ali će kroz par dana biti pušten na kućno lečenje, ako mu bude bolje od terapije. Prolazili su dani i njemu još uvek niko nije rekao zbog čega je u bolnici i zašto oseća bolove. Lekar M.R. dolazi par dana kasnije i govori mu da može da bira da li će ići u Beograd na „neki malo detaljniji pregled“ ili želi da bude pušten kući. Lekar smatra da „nema potrebe“ da ide za Beograd, ali je njegova dužnost da pita. S.R. odlučuje da ide na detaljniji pregled, jer njegovi bolovi ne prestaju.

Bolničkim vozilom kreće za Beograd i na pola puta mu puca srčana aorta. Lekar, koji je krenuo sa njim, ustanovljava unutrašnje krvarenje i zove Klinički centar, da se spreme za hitnu operaciju. Porodica je obaveštena i brat Z.R. dolazi u bolnicu da ih sačeka. Stajao je pored bolničke kapije i čekao sanitet. U tom momentu naišao je momak, koji je telefonirao i govorio da je ostavio oca sa prelomom kičme tri dana ranije. Operacija je  bila potrebna hitno, ali njega niko nije operisao. Kada je pozvao lekara da pita zašto mu oca još niko nije operisao, on mu je odgovorio pitanjem: “Koliko si ti doprineo toj operaciji, pa tražiš da je ja obavim?” Momak je otišao da se sa lekarom vidi lično, pitao koliko košta operacija i doneo novac.

U međuvremenu je stiglo vozilo, pacijent S.R. je, iako u velikim bolovima, bio u svesnom stanju. Potpisao je pristanak na operaciju, a njegov brat Z.R. je dao 10.000 dinara lekaru, kao poklon, da se što više potrudi oko njegovog brata. Nije želeo da on prođe isto kao čovek, čiju je priču čuo par minuta ranije. Doktor je prihvatio poklon i otišao da uradi operaciju.

Operacija je bila teška i duga, ali i uspešna. Ubrzo je stigao i ostatak porodice. Sin M.R. je potražio da vidi oca i lekar mu je dozvolio i pozvao ga da, nakon posete, dođe u njegovu ordinaciju. M.R. je otišao kod lekara i kao znak pažnje i zahvalnosti, doneo mu je flašu pića. Lekar je odmah pogledao šta je u kesi. Rekao je da se čuda nekad dese i ovakvi pacijenti nekad i prežive. “Tvoj otac je primio anesteziju koja košta 200 evra, ako imaš sad, možeš da mi daš, ako ne, donećeš sutra”, rekao je lekar. M.R. je uradio šta mu je rečeno.

Tek kada je doneo sav novac, lekar je rekao da pacijent može sledećeg dana da bude otpušten iz bolnice. Pacijent je sutradan izašao iz bolnice, po dogovoru. Kada je došao na kontrolu, nakon mesec dana, rečeno mu je da njegov lekar više ne radi i da će morati da ga pregleda neko drugi. Nakon pregleda, pitao je lekara šta znači osiguranje koje ima ako mora sve da plaća, a on mu je odgovorio da, ako ima osiguranje, ne plaća lekove i lećenje. S.R. se zahvalio i otišao. Tek tada je shvatio da je njegov sin dao mito od 200 evra, a ne platio anesteziju.

Kada nam je neko od najmilijih bolestan, radimo sve da bismo mu pomogli. Tada ne razmišljamo da li je ispravno to što radimo, šta je dobro, a šta ne.

Prijavite lekare koji traže novac, oni su već plaćeni za svoj posao i njihova je dužnost da spasavaju ljudske živote!

Ako vam je potrebna pomoć pri prijavi, pišite našem pravniku na okularcicevac@gmail.com.

Ovaj blog je nastao uz pomoć CRTE, u inicijativi „Građani imaju moć“.

 

A.N.