U vremenu kada se često pitamo gde su nestali empatija i solidarnost, priča o Teodori Dedić iz Stalaća vraća veru u ljude. Ova mlada studentkinja prava, poznata po svojoj nesebičnoj brizi za zajednicu, dobitnica je ovogodišnje VIRTUS nagrade za mlade filantrope, koju dodeljuje Trag fondacija.

Vest o nagradi zatekla ju je na mestu gde se vodi najteža borba, u bolnici. U trenutku kada je proglašena laureatkinjom, Teodori je transplantiran bubreg, čime je dobila novu šansu za život. Život se poigrao simbolikom, devojka koja je godinama davala drugima, dobila je priliku da nastavi da živi i čini dobro.
Život posvećen drugima
Teodora Dedić gotovo čitav život posvetila je brizi o svojoj porodici, posebno baki i deki, o kojima se svakodnevno starala. Paralelno sa tim, uspešno je studirala prava u Nišu, uprkos tome što je njen studentski život bio daleko od uobičajenog.

- Teodora Dedić u sredini
Njena posvećenost nije se završavala na porodici. U malom mestu poput Stalaća, gde živi oko hiljadu stanovnika, Teodora je postala oslonac mnogima. Pomagala je starijima, vozila ih kod lekara, kupovala namirnice, pisala žalbe i molbe, plaćala račune, vodila inicijative za rešavanje problema, organizovala radionice za decu. Kad god bi je neko pozvao za neku akciju za zajednicu, bila je uvek dostupna i uvek spremna.
Sve je to radila bez pompe i bez želje za priznanjem.
Humanost jača od bolesti
I dok je sama prolazila kroz tešku zdravstvenu krizu, dijagnozu trajnog oštećenja bubrega i svakodnevne dijalize, Teodora nije prestajala da pomaže drugima, naprotiv.
Tokom 2025. godine, dok je vodila sopstvenu životnu bitku, organizovala je i vodila brojne inicijative:
– Obnova izvorišta „Točak“ u Stalaću – projekat koji je okupio celo selo i doveo do ulaganja cele zajednice, vraćajući u funkciju zapušteni prostor nakon tri decenije.
– Humanitarna akcija za devojčicu Saru Vukašinović – prikupljeno više od 200.000 dinara za njeno lečenje.
– Novogodišnji paketići za svu decu u selu – više od 80 mališana dobilo je poklone zahvaljujući njenoj i inicijativi njenih drugarica.
– Podrška studentima pešacima – organizovala je sa mamom i drugaricom obroke za više od 150 studenata u prolazu kroz Ćićevac.
Sve to – dok je bila teško bolesna.
Njene školske drugarice Katarina Avramović i Jovana Plužnikov bile su najveća podrška u sređivanju Točka i organizovanju bazara za malu Saru, ističe Teodora. “Drugarice su, sa meštankama Stalaća, organizovale još humanitarnih događaja dok sam ja bila na operaciji i mobilisale celo selo. Bez njih i bez mojih Stalaćana, koji su se odmah pridružili, sigurno ne bih uspela”, kaže Teodora.
Snaga zajednice koju je pokrenula
Ono što Teodoru izdvaja nije samo njena dobrota, već i sposobnost da pokrene druge. Njene akcije nisu bile individualne, ona je okupljala ljude, gradila poverenje i vraćala osećaj zajedništva u sredinu u kojoj je to često zaboravljeno.
Njena energija i vera u ljude rezultirali su konkretnim promenama: obnovljenim prostorima, prikupljenim sredstvima, osmehom dece i olakšanim životom mnogih porodica.
Tiha heroina velikog srca
Zanimljivo je da o svim ovim delima postoji vrlo malo tragova na internetu. Teodora nikada nije tražila pažnju niti priznanja. Njena dela govorila su sama za sebe: tiho, ali snažno.
Ona kaže da joj priznanje mnogo znači, jer je iz male sredine i da je značajno što se dokazalo da je za to što ona radi neko čuo. “Ako sam ja uspela da promenim nešto i to je prepoznato i vrednovano, može to svako i niko ne treba da odustane! Uvek ima nade za napred i za bolje, kako u svom selu i mesnoj zajednici, tako i na radu na sebi. Mnogo sam dirnuta ovim priznanjem u za mene najtežem životnom trenutku”, zaključuje Teodora iz bolnice.
Za one koji je poznaju, ona je oduvek bila „ono mnogo dobro dete“. Danas, ona je mnogo više od toga: simbol nesebičnosti, hrabrosti i vere u ljude i dobro.
Nova šansa za život i nastavak borbe za druge
Transplantacija bubrega donela je Teodori novu priliku, ali, ako njena dosadašnja priča nešto govori, to je da će ona tu priliku iskoristiti ne samo za sebe, već i za druge.

